<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

petak, 31.08.2007.

Zurum u tvoju sliku..toliko vremena je prošlo. Danas te po prvi puta vidim živog na njoj...razgovaram sa ljudima koji imaju druge životne prioritete...žao mi je što je bog trošio svoju tintu da bi te stvorio...previše toga i danas zamjeram da bih jedostavno mogla nastaviti sa životom nakon svega... ma il mondo non finisce con te..ali ipak slutim sada..da bih opet činila najveću glupost od svih...izabrala bih tebe..i ovaj put..ne znam kako nekome objasniti da se slažem s time da me ne zaslužuješ.. ne na taj način..svoju mladost ne želim tebi prodati, ne želim ju na tebe trošiti...sve dok se ponovno ne zagledam u tvoju sliku..a onda zadrhtim..uskoro ću te vidjeti..malo ću se opirati ali ponovno ću biti tvoja...ma zašto jedostavno ne priznam samoj sebi da te ne želim pustiti..dala sam i drugima priliku da me osvoje na bilo koji način..ali nitko te ne može zamjeniti..u tvoje bezživotne laži najradije vjerujem...teško je živjeti s tvojom slikom u glavi..sa uljudnim odbijanjem iz kojeg se krije ultimatum...ovo je previše za mene
....imaš velike čiste smeđe oči...i zbog tog plačem prvi put godinu dana...
Bring back that feeleng 'cause it's gone




ne mogu vjerovati....koliko toga se može promjeniti u samo par dana....shvatiš toliko toga o sebi i o drugima...ne osječam ništa više prema ovom dečku...nije to zaslužio...






ova pjesma je za nove ljubavi..i za najlijepši poljubac na svijetu

volim te mali!!!!!!!!!

petak, 06.07.2007.

wild is the wind

david bowie




ova pjesma, neznam što reći, presnažna je i prelijepa,...imala sam ovih dana puno toga za reči, probudila bih se usred noći i zapisivala, sada to nema baš smisla pa vam ostavljam ove dvije pjesme, svaka je lijepa na svoj način ali se ja trenutno osječam kao ova prva...eto toliko za sada....


Ligabue - Tutti Vogliono Viaggiare In Prima(live@sansiro)



Koliko vremena je potrebno još
Da se ljudi probude i ostave sanjarenja za sobom

Nebo se mijenja iznad nas
A mi ostajemo isti, začahureni u svoje
Nedamo nikome da se smjesti između nas
Između mojeg ja i našeg identiteta

Sunce daleko na obzoru
Samo....
Gleda u nas....doziva nas
Reflektira nam pozdrave i vuče nas...

Ljeto je na izmaku ...a tek je poćelo
Sve završava s tobom...
Misli...daleke misli...
I snovi isprepleteni
Tisuće godina ispred nas....

Voljeti...ma tko to zna
Bolje od nas...
Nismo amateri da se ne igramo sa životom
Svi vole iste stvari

Drži me čvrsto...
Zar ne vidiš da ti bježim
Protiv svoje volje...da im ugodim?
Ali sada...dok sunce nas zove...
Noć je naša..
Ukradite ju ljudi...

Uzmi me sada...nedaj me..
Gledaj mi kroz oči
Sanjarim ponovno
Ah..voljeti tko to zna...

Što nam to donosi sutra?
Dok ispijamo sokove život.a.
Ovo sam ja
A kasnije...ipak...
Znaj ljubavi moja
Ti...ti.....
I ovo srce...te dvije duše...
I dani izgubljeni...
Osjeti ih ljubavi

Želim ti reči
Savršeno
Da te znam..kao...
Kao što ne želim umrijeti
Sada...
U ova ružna vremena
Znaj
Ovo sam ja

Nisam više umorna
Vračaš se sa strahom da te gubim
Svaki put iznova
Bojim se ljubavi

ponedjeljak, 25.06.2007.

ti ricordi perche

I dok još ležiš pored mene
Pobjeđujem želju da te dotaknem
Jer ne želim da se prene tijelo tvoje
Zbog hladnoće ruke moje

Ostavljam te tu
Da plačeš u sumraku života,
Da žudiš za onim danom
Čiju zoru nikada ne ćeš dočekati

I ne trbam više tvoje uspomene bolne
Sada pred ljeto
Kada sjećam se magle i hladnoče
Sjećam se utapanja i plavih usana
Usana koje su drhtale po zimi
Sjećam se snijega i neprohodnih puteva
Sjećam se zamagljenih prozora
I riječi ispisanih na njima
Jedino što se nije promjenilo:le mani – ancora fredi
Ali ne trbam više tvoje uspomene bolne


Novo tijelo postaje predmetom čežnje
A tvoje blijedi, nestaje...
Kao dah na zimi
U magli si,ne vidim te
S rukama u džepovima
Stojiš i čekaš me, znam to
Ali on je bliži, njega vidim
On me želi, njega i zaslužujem
Ponekad je bolje izabrati lakši put
Za neke stvari ne isplati se truditi
Okrečem se i gledam te preko ramena
Dok i dalje nestaješ....

Zvao se Antonio. Bio je mlad i uvijek nasmijan, bio je zaljubljen u mene.
Uzvračala sam prijateljstvom jer me vodila zaluđenost, mladost i požuda.
Otišla sam od njega i ostavila njegovo srce da iskrvari.
Još neko vrijeme ostali smo kontaktu,a zatim...nastupila je tišina..
Lutajući svijetom pomalo iscrpljena i zasičena ludog života odlučila sam posjetiti starog prijatelja. Upozorili su me da nije više isti. Vrata mi je otvorio nepoznat muškarac. Imao je njegove oči , ali je izraz lica govorio : „izdala si me , nemam više poštovanja za tebe“
Nisam bila iznenađena, više razočarana. Valjda sam očekivala da će me zauvjek čekati, da će biti na istom mjestu kada se opametim. Zaboravila sam da se negdje na drugom kraju zemlje istodobno odvijao i njegov život, nije ostao u prošlosti.
U drugoj sobi igrala se djevojčica koja je, kada me spazila, potrčala Antoniju ravno u zagrljaj. Zaštitnički ju je primio u naručje „ Ne dam te nikome zlato moje“
Oženio se kada sam otišla , učinio je to zbog mene,. Znao je da ga ona ne će izliječiti, i ona je to znala. Nikada se nije ni tudila da me zamjeni, a onda je jednoga dana jednostavno odlučila da ne želi biti druga u nečijem srcu, pogotovo kada živiš za to srce. Umrla je i za sobom ostavila malo svjelo. Njegovu ljubav života.
Još i danas sječam se ponosa koji je zračio iz tog slomljenog čovjeka, dok smo stojali na pragu njegova stana i kada mi je rekao „Nisi mi više potrebna“
Izgubila sam jedinog prijatelja....


biagio

petak, 15.06.2007.

-pretjeruješ govori mi, mrzim kada to radiš, -kitiš sve i pljuješ dok govoriš.
-što te briga-odvračam, -ionako ne znaš za ponos, što te briga kako to radim...
Šutimo a ja bjesnim, i on bjesni slutim to po načinu na koji sjedi; ukočen je i ne želi me pogledati u oči.
Htjela bih mu reči - goni se- ali tražim neku zanimljiviju riječ, nešto kao „prokleti“ ali ne uklapa mi se u misao...na kraju odustajem i šutam kamenčiće ispred sebe. Opalim se smijat kada ga vidim s prekriženim rukama, izgleda kao nadureno dijete, a to valjda i je.
Ja se ne ponašam ništa zrelije,a nemam ni namjeru dok sam tu s njim. Tjera me da vrištim, psujem i čupam si kosu,...neznam zašzo...živcira me...
-kad ćeš prestat?- upita me uljdnim tonom ali primječujem dozu ironije u glasu
-što , kad ću prestat?
- pa to , ..šutati te kamenčiće
-nikad ako te to toliko smeta
Šutimo....
-vrati mi novce i otići ću
-nemam ih ovdje-, lažem jer nisam spremna da još ode
-pa gdje su onda?- pita razdraženo
-što te briga- gunđam
-zanima me gdje si ostavila moj novac!- povisuje smireni glas
-to više nisu tvoji novci
-samo sam ti ih posudio-
-ja to nisam tako shvatila...a...sad je ionako već kasno
-kako kasno?, o čemu ti pričaš?-
-pričam o tome da sam novce proslijedila
-kome?-
-prijatelju-
-onom pederu!!!njemu si dala novac???!!!- viče
-mrzm te- odgovaram na to
-on će te uništiti
-Ništa ti ne znaš-
-uništit če te!
-ušuti više
- ma već te uništio, prodao te i promjenio...
-što ti znaš i odakle ti pravo o njemu pričati, ti jebeš gdje stigneš, i koga stigneš, . koliko si samo ti do sada cura uništio!!!!
- to nije bitno, tebi to nikada ne bih učinio
-mrzim te- ponavljam po ko zna koji put, neznam što drugo da mu kažem
-radije bih da me on uništi tisuču puta prije nego li me ti samo jednom spasš
-zašto?-
-jer te mrzim
-dobro , ali zašto?
-što zašto?-
-zašto me mrziš?
-zato....zato jer si to TI!
-previše te volim-




diže se bez riječi i ostavlja me da sama sjedim u marku
„opet sam zasrala stvar...“
Ali znam barem da mu je stalo

moj nino

ponedjeljak, 11.06.2007.

innocence

Tvoja me snaga vrijeđa...
.ja ću te pokušat zamrzit i neko vrijeme ću se budit
kraj tvoje kopije
Oslobodi me.

Pročitala sam prije par dana knjigu Kathleen Tessaro „Innocence“ ili bezazlenost....još uvijek sam pod dojmom. .knjiga me tako potresla da sam nagovorila prijateljicu da ju pročita a ona ju je onda proćitala u jednom danu......inaće radi se o mladoj djevojci koja se iz Amerike seli u London kako bi ondje studirala glumu....u Londonu upoznaje dvije djevojke s koima počinje živjeti...upoznaje i dećka imenom Jack,
Inače priča je jako snažna, toliko snažna da kada sam ju pročtala nisam mogla a da ne osječam bijes, vi koji se odlučite proćitati ju shvatit će te o čemu govorim....ja knjigu toplo preporčujem, zbog snažnih osječaja koji ju prate....možda se dečkima i ne čini posebno zanimljiva ali knjiga ima i humora i rocka i smrti ali i života prije svega..

Još jedna činjenica koja me dobrano protresla je ta da sam neoliko tjedana prije nego li sam pročitala ovu knjigu sanjala jedan san....dugo nisam doživjela nešto takvo....prepričati ću vam ukratko o čemu se radilo...



Probudila sam se u nekom kanalu u poznatoj ulici...bila sam trudna. ..ja ili ta djevojka koju sam gledala,,,...jer sam istodobno bila promatrač i sudionik...dakle ta djevojka..
.podigla sam se i pored mene je stao stari masivni auto...u stilu rols roicea..žurili smo se... u autu nas je bilo 6,7 vozio je moj zaručnik, ja sam sjedila na prednjem sjedalu u krilu čovjeka koji me volio i kojega sam ja voljela....na stražnjem sjedalu sjedio je mškarac koji je tvrdio da ima pravo na mene i na djete koje se trebalo rodti jer je kako je on tvrdio djete bilo njegovo, naravno ja i moja ljubav znali smo da je dijete zapravo od njega (čovjeka kojemu sam sjedila u krilu)...planirali smo pobjeći od mog zarčnika i čovjeka sa stražnjeg sjedišta koji se nije trudio biti obziran prema mom zarčniku...bio je bahat i pričao je o našoj budučnosti...ja nisam imala pravo glasa...moj zaručnik je gotovo cijelo vrijeme šutio...i smireno vozio.
U jednom trenutku auto se zaustavilo pa su čovjek sa stražnjeg sjedišta i moja ljubav otišli van kako bi pogurali auto, čim je kiša zapadala auto je ponovno krenuo ostavivši za sobom njih dvojicu...nekako su uspjeli susitći auto ...mislim da su kočnice prestale raditi a mi smo se našli na raskrižju, ukoliko bi smo nastavili ravno svi bi poginli, skrenuti ljijevo ili desno značilo je život, odluka je bila na zarčniku,..krenuo je ravno...svi su počeli vikati na njega kako nas želi ubiti, optuživali su ga da je licemjeran i pokvaren jer se cijelo vrijeme pravio finim....u poslijednjem trentku auto se zaustavilo i mi smo za dlaku izbjegli smrt...izšli smo iz auta i pogledali vijugavu strmu cestu ispred nas... u jednom trenutku, moj zaručnik je potrčao tom cestom...svi su ga stali dozivai...i govoriti mu da će pogini (ta cesta bila je simbol smrti nije bilo važno ide li se pješke ili autom, osoba koja bi pošla njome osuđena je na smrt)...gledajući njega koji je odlazio sve dalje i dalje potrčala sam za njim...shvatila sam da on nikada nije htio ubiti mene , ili bilo koga drugog, htio je ubiti sebe..

Zatim sam u snu postala promatrač...došla sam do prvog zavoja na cesti i otkrila da se s desne strane nalaze vrata, otvorila sam ta vrata i našla se u velikoj prostoriji poput nekog skladišta, u dnu prostorije vidjela sam njega kako sjedi na podu s rukama kojima je prekrivao lice i sebe koja sam klečala ispred njega, približila sam se kako bih čula o čem razgovaraju...ona ,tj ja sam mu govorila kako si ne smije oduzeti život, a on mi je objašnjavao zašto je to učinio,, rekao mi je da nije želio stojati na putu meni i čovjeku kojeg sam voljela, jedini način na kojem bi nas dvoje bili skupa jest taj da on umre...ja sam mu govorila da nesmije to učiniti jer ga ja na neki način ipak volim, na prašini sam mu nacrtala krug sa središtem. Na tom krugu sam nacrtala jednu točku koja je predstavljala moje srce, nacrtala sam jednu točku koja je predstavljala njega , ta točka se nalazila negdje u krugu , zatim sam nacrtala još jednu na crti kruga i rekla sam mu da udaljeniost između te dvije točke predstavlja put koji je on prošao da bi došao do mog srca, zatim sam nacrtala još dvije točke koje su bile mnogo bliže točki koja je predstavljala moje srce to su bili čovjek kojeg volim i čovjek sa stražnjeg sjedišta (jer sam s njim imala neku prošlost) objasnila sam mu da iako su njih dvoje puo bliži mom srcu, ipak je on ućinio najviše za mene, trudio se da ga zavolim....i zbog toga sam i ja shvatila da ću ga moći snažno zavoljeti...to ga je na neki način utješilo.......ne znam na kraju jesmo li ostali zajedno ili je on nastavio svoj put u propast,...znam samo da sam sve iznenadila pa čak i sebe svojom odlukom...a najviše čovjeka kojeg sam do tada voljela....

............................
Ja inače mrzim kada pogledam neki film u kojemu se dvije osobe tijekom cijelog svog života vole, i onda se nešto dogodi..na primjer jedna od te dvije osobe umre a ova druga nastavi sa svojim životom..i onda krenu scene o budućnosti gdje ona ili on žive sretno sa nekom novom osobom, a svoju pravu ljubav rijetko kada i spomenu...
Mislim ..shvaćam da bi to zapravo tebalo biti utjeha...to da možemo nakon nekog gubitka nastaviti normalno živjeti svoj život. Ali me na neki naćin smeta to zaboravljanje...ta promjena....ali vjerojatno će te shvatiti o čemu govorim kada proćitate knjigu...i nemojte sada misliti da sam vam sve otkrila...nisam ništa... ah proćitajte ju samo......
................
jedan isječak
............
„Miči se od mene!“ srce mi se cijepa nadvoje.. „Pogledaj se samo ! Misliš da možeš samo tako doći ovamo u tom ...tom svom jebenom Armanijevom odijelu!“
„Ne sviđa ti se?“ Skine kaputić i baci ga na pod . „Ne sviđa ti se moje odijelo? Evo !“ Zdere sa sebe košulju i okrene mi leđa.
Na trenutak nisam u stanju shvatiti što zapravo vidim, a onda najednom ostanem bez daha.
Mjesečina se prosipa po njegovom golemom gornjem dijelu tijela i ondje, na njegovim lopaticama, istetoviran do nevjerojatnih , bolnih pojedinosti, nalazi se par ogromnih crnih krila. Prijeteći se šire, zaustavljena usred leta , sežiući mu sve do struka. Duž ruku ima i drgih crteža, isprepletenih s jednim te istim imenom, opet i opet... Raven, Raven, Raven...
„Ti si jednino što mogu osjetiti ...“ Tiho govori, sve mi se više primičići, “ Jedino što sam ikada osjetio!“
„Oh , nemoj , nemoj!“ Glava mi prijeti da će mi prsnuti.
„Bio sam tako zaljubljen tebe da sam zurio tebe , promatrao te dok si spavala!“
„Lažeš !“ Plačem . ovo je nepodnošljivo. „Prestani!“ Udarim ga po licu što jače mogu. Dlan me zapeče , ali on se i ne pomakne. Udarim ga još jednom , jače.
I opet...........................


Ovo mi je jedan od najdražih dijelova.....




biagio još jednom
quanto tempo e ancora

petak, 25.05.2007.

tu che solo sei

neznam zašto ali u zadnje vrijeme stalno slušam ovu pjesmu, nekako mi je sovježavajće stara...znate našto mislim....

Toni Cetinski
Tvoje tijelo

Ja nocas trebam tvoje tijelo
jos nikad nisam bio tako sam
moje bi tijelo tvoje tijelo
ja imam tako mnogo da ti dam

I kad bi barem ovdje bila ti
mi bi se cijele noci igrali
o kad bi ovdje bila ti
mi nebi cijele noci zaspali

Ref. 2x
Mogli bi bilo gdje
moze samo daj mi sve
ova noc luda je
stvorena za dodire
bejbe, bejbe
o da si barem malo
tu kraj mene ti

Ja nocas trebam tvoje tijelo
jos nikad nisam bio tako sam
moje bi tijelo tvoje tijelo
ja imam tako mnogo da ti dam

I kad bi barem ovdje bila ti
mi bi se cijele noci igrali
o kad bi ovdje bila ti
mi nebi cijele noci zaspali

Budi kraj mene ti
kraj mene ti
budi kraj mene ti
uvijek, uvijek

Kraj mene ti
kraj mene ti
uvijek, o da si tu kraj mene ti
(o da si barem malo tu kraj mene ti)



Zašto sada kada sam te prestala voljeti,zašto više ne mogu pronaći riječi
Kao da je s mislima o tebi nestao i sav moj sjaj
Nisam više posebna,nestala je sva ona energija, i sva čarolija što je zarazno prenosila osjećaje
Svi me gledaju kao da sam dio njih, dio izgbljenih duša , zastalih vremenu i prostoru
Čak i moji prijatelji misle tako, čak i oni me optužuju :“mnoge si duše na putu do sreće zaboravila, mnoge od njih si povrijedila, mnoge si riječi pogazila“
Gledam u njih, s licem u transu, gledam ih i ne mogu se pomaknuti, upijam sve te informacije, i smišljam izlike, opravdavam se u sebi, ali nemam snage se isprićati, trebala bih priznati, taj izbor nije biio moj, sve te odluke nisu bile na meni, vođena sam krivim osjećajem zaluđenosti, krive su njihove oći, lažan sjaj u njima, slatke i glupe rijeći, vino i gitara, dim merit cigareta, miris kože...ali evo vidim, iako već je kasno, izgubila sam misao o tebi, izgbila sam ruku prijatelja,a s tim pomalo gubim i sebe

non ci facciamo compagnia-biagio antonacci


prekrasna pjesma koja sve govori, možda napišem prijevod jednom

subota, 19.05.2007.

svegliarsi la mattina

Probuditi se ujutro,u autu, s nogama na nepoznatom sjedištu, shvatiti da se nalaziš ispred garaže u koju prošle noći nisi znao ući; ćudno je iskustvo.
Na radiju zaćuješ poznate taktove i spikerov glas: „....dobro jutro: 6 je sati. Slušate jutarnji program....“....i glava te podsjeti da si živ. Tražiš aspirine po pretincima dok si misliš: „je li se isplatilo...(a ona je otišla)?“
Otvaraš vrata i ispadaš iz njega tako naglo da si guliš lakat ,na travu koju već 3 tjedna nisi pokosio, (a ona je otišla).
Pružaš ruku i uzimaš polpraznu bocu koju si spazio zavaljanu negdje ispod sjedišta. Ostavljaš vrata otvorena i puštaš radio da svira.
Dižeš se i teturaš, spotakneš se 2,3 puta dok prilaziš prozoru (a ona je otišla....i odnijela je kljućeve sa sobom); razbijaš ga i posjećeš se. Na trenutak se zagledaš u krv. Pribereš se i ostatak sadržaja boce izlijevaš na ranu... nešto i poližeš „šteta je da tako propadne)“.šapćeš kao da joj se opravdavaš....(a ona je otišla)
Ulaziš nekim čudom. Šutaš prljave majice koje susrećeš na podu, dok se vućeš prema kupaonici. Puštaš vodu da teće u kadu, i dok ćekaš da se ona napuni, sjediš na wc školjki, onako obućen, a zatim ulaziš vodu, tušem bistriš misli (a ona je već otišla).




"Stop Me"

Stop me, oh, stop me
Stop me if you think that you've
Heard this one before
Stop me, oh, stop me
Stop me if you think that you've heard this one before

Nothing's changed
I still love you, oh, I still love you
...Only slightly, only slightly less than I used to, my love

I was delayed, I was way-laid
An emergency stop
I smelt the last ten seconds of life
I crashed down on the crossbar
And the pain was enough to make
A shy, bald, buddhist reflect
And plan a mass murder
Who said lied I'd to her ?

Oh, who said I'd lied because I never ? I never !
Who said I'd lied because I never ?
I was detained, I was restrained
And broke my spleen
And broke my knee
(and then he really laced into me)
Friday night in Out-patients
Who said I'd lied to her ?

Oh, who said I'd lied ? - because I never, I never
Who said I'd lied ? - because I never

Oh, so I drank one
It became four
And when I fell on the floor ...
...I drank more

Stop me, oh, stop me
Stop me if you think that you've
Heard this one before
Stop me, oh, stop me
Stop me if you think that you've heard this one before

Nothing's changed
I still love you, oh, I still love you
...Only slightly, only slightly less than I used to, my love

Set free me why don't you
get out my life why don't you
Cause you don't really love me, no
You just keep my hanging on

Set me free why don't you girl
get out my life girl
Cause you don't really love me, no, no
You just keep my hanging on

srijeda, 16.05.2007.

jedno pismo koje sam nedavno dobila

za moju peppu
„di svako drži svoju stranu
I Ponosa i gluposti
Moglo bi bit
Da je lakše umrit
Nego ljudima reć
Oprosti…“


Rekla sam ti u školi da ću ti dati nešto..pitala si jesu li to riječi pjesama ili same pjesme…nisu…htjela sam ti reći neke stvari..ali kao i po običaju.nemam baš hrabrosti govoriti o nekim stvarima…i lakše mi je toj osobi napisati pismo i reći joj što mislim,osjećam…i nakon toga,kada ta osoba to pročita,nadala bih se kako se to više neće spominjati i da će sve ostati na tome…zašto?...možda zato što sam kukavica jer se ne želim još više zaplitati…možda se bojim toga da bi se slomila pred tom osobom…ali ne,…nemoj misliti da je ovo neko pismo koje bi te trebalo povrijediti ili nešto…znaš,imam osjećaj da si mi sada nekako bliže…ne znam jesi li ti to shvatila..ali mislim da je sve krenulo s time što sam ti rekla za svoj blog…za ono mjesto koje je jednim djelom predstavljalo moju dušu…i drago mi je zbog toga…drago mi je što te puštam u najdublji i najistinskiji dio sebe…neki dan kada si bila kod mene i kad si ostavila svoju i njegovu sliku na pozadini mog kompa…sjećaš se?....ma naravno da se sjećaš…da,onu na kojoj mu pokazuješ onako ženstveno i elegantno srednjak….ne znam kako će ti sad ovo zvučati…ali kad si ošla tako sam se zbedirala…ali ne zbog sebe nego zbog tebe….gledala sam tu vašu sliku i slušala pjesmu od gigija (ti cerchero)…i rasplakala sam se ….ne znam šta mi je bilo nit šta me je puklo..ali sam baš bila zbedirana što si ti u takvoj situaciji…iako znam da si sretna što je tako bilo i što se, unatoč onim danima kada poželiš dušu isplakat, nisi pokajala što si učinila to što jesi…drago mi je što si sretna zbog toga…..
Ali opet…sjećaš se onih dana kad smo još bile klinke…one nezrele curice koje su znale samo za zezanciju…sjećaš se onog kako smo muljale da znamo karate pa kad smo „podučavale“ one male curice i folirale se koju boju pojasa smo imale….sjećaš se onog našeg tajnog skrovišta i ufuravanja u detektivski posao….sjećaš li se kako smo uređivale taj naš mali kokošinjac i planirale posaditi okolo cvijeće…sjećaš li se kako smo napravile veliku strku oko otisaka cipela koje smo vidjele blizu u toj bašći…da,znale smo se uživiti u to da je neki manijak, uspješno zanemarivavši činjenicu da je to moja bašća i da su moji gotovo svaki dan išli tamo saditi mrkvu i ostalo…a znaš čega se ja uvijek sjetim…kad smo nas tri bile u onoj „kući“ i kad si onako smotano trčala pokraj sijena umjesto da si išla iza njega da te ne vide ljudi i ne saznaju da smo bile tamo…joj, to mi uvijek izmami osmjeh na lice…
I kroz ovih 8,9 godina pamtila sam te kao takvu…uvijek sretnu,veselu,živahnu i ludu djevojčicu…a sada,nakon što si sa mnom podijelila neke misli,probleme….sada kada mi pokazuješ kako imaš povjerenja u mene…tek sada sam shvatila kako se ona živahna i jaka djevojčica pretvorila u prekrasnu djevojku koja iako nastoji pokazati kako je jaka ipak predamnom ne skriva tužan pogled….tužan izraz lica i koja unatoč tomu što ne želi plakati pokazuje svoje suzne oči…
Sada sam shvatila kako ne postoje djevojčice koje zauvijek ostaju živahne,neopterećene….jer…i takve djevojčice jednom moraju postati zrele djevojke…koje imaju osmjeh jednako kao što imaju i suze….moram priznat da sam prije u osnovnoj htjela biti kao ti…al ne u tom smislu da te kopiram,nego htjela sam biti uvijek tako vesela neopterećena i nasmijana…jer…mislila sam kako ti nikada nisi plakala…drago mi je što si sad nekako otvorenija prema meni…
Znaš,nedavno sam razmišljala o smrti…o tome kako si jedan dan tu,hodaš smiješ se,pun si života,…a idući dan već te nema,ne postojiš….znaš kako se kaže,nikad ne znaš kad će te Bog pozvati k sebi…i zato sam odlučila napraviti,ispraviti neke stvari i učiniti nešto pa makar to bila i sitnica nevrijedna spomena…i zato ću tebe sad zamoliti za nešto…ovime ti se javno ispričavam za sve što sam rekla ne znajući da se osjećaš možda poniženo,jadno ili zbedirano…
OPROSTI što te zezam za K i P….
OPROSTI mi što sam se onako izderala na tebe bez ikakvog razloga (kad smo išle van i kad sam bila onako živčana,stvarno mi oprosti na tome jer si ja to ne mogu,svaki dan si to vrtim u glavi)
OPROSTI što te gnjavim svojim problemima
OPROSTI što ti ne znam pomoći i što ponekad ne znam naći riječi koje bi ti pomogle..
OPROSTI zbog svega i svih razloga,načina,riječi kojih se sad ne mogu sjetiti a kojima sam te povrijedila…
ja i ti imamo neki čudan odnos…ja mogu lako zagrlit nekoga,ali ne znam kad sam zagrlila tebe ( heeej ne umišljaj si ni ne želim to hehhehehe),ali nekako se bojim…
baš sam razmišljala o mostovima i zidovima koje čovjek tijekom svog života sruši i izgradi…u jednom trenutku sam mislila kako je naš srušen…ali onda si mi vratila povjerenje u tebe…i naš most,zid se ponovno gradi…nadam se da ćemo jednako uložiti svoj trud u gradnju i zajedno birati cigle kojima ćemo ga graditi…nadam se da ćemo odbaciti one ružne,beživotne i neupotrebljive jer ovaj put želim da taj most,zid bude što čvršći jači i otporniji…a za blog….ne želim da mi govoriš adresu dok sama to ne budeš željela…i dok ne budeš 100% sigurna u to da to stvarno želiš….ne želim da mi ga otkriješ samo zbog grižnje savjesti što sam onoj curi rekla za svoj…nemoj ju niti osjećati…nisi ti ta koja je rekla nego ja… ne želim da mi kažeš a da se kasnije pokaješ…ja neću navaljivati na tebe da mi ga kažeš jer želim da mi kažeš kad ti budeš spremna na to…i ne želim da ja budem razlog zbog kojeg bi ga ti onda prestala pisati…ili da zbog mene prestaneš pisati otvoreno i iskreno kao prije….
Znaš,nikad ti nisam rekla da te volim…i da mi je drago što si tu..uz mene…i onu poruku splići sam poslala jer to mislim…a mislila sam kako nema potrebe da ti to govorim jer valjda i sama to znaš…ali eto…sada ti ovo i pišem jer ti želim reći…
Volim te ludice i predstavljaš mi jednu od najvažnijih i nezamjenjivih ljudi u životu i zahvalana sam Bogu što postojiš…eto…“

srijeda, 09.05.2007.

a ja puštam da ti se tijelo ohladi...da odeš od svega... odsutan zauvijek...

Ne razumiješ me
Mi se ne razumijemo
Ali zašto si mi onda toliko drag
Zašto mislim da te već poznajem?

O kakva luda ljubav;
Ne znamo si ni reći da se volimo
Smijemo se jer smo si smiješni
Dvije nesigurne duše
Nekako smo se našli
O kakva luda ljubav!

I čak i tišina sa tobom postaje ugodna
I shvaćam tuđe rijeći „ljepota bez glasa“
Oslanjam se na ono što ne vidim
Na ono što osjetim
Slijepa postajem dok me vodiš
Dajem sve od sebe
Da me zadržiš sječanju

Mi volimo zvijezde
Mi uživamo u glazbi
Dok me slikaš zamišljenim kistom
Ja poštujem sve što je tvoje,
ono što voliš i čemu pripadaš
ti se trudiš da činiš isto
(ali loše ti zasad ide)

Čini mi se da misliš
Kako sve shvaćam preozbiljno
Ma ne boj se,
Samo sam se zamislila
Znam da je ova igra
Samo za jedno ljeto
Kasnije biti će, nadam se
Još jedno lijepo prijateljstvo


Non ha senso stare qui a parlare
quel che vorrei dire lo sai giŕ
Non c'č proprio niente da salvare
forse solo la mia libertŕ
La colpa da che parte sta
meglio dividerla a metŕ



JUTARNJA EROTIKA


more, cigare, sunce, lagana priča
držim u ruci ćašu hladnoga pića
dignem ja pogled ona sjeda za stol
sa čela joj lagano kapa znoj

umoran pramen joj pada u oči
nije baš spavala prošle noći
sunce me prži i totalna fjaka
da joj sad priđem baš je tlaka

mamurna
pospana
jutarnja erotika

ne znam zašto se mojoj mami ne sviđa ova lukina pjesmica!
evo još nešto od njega da mi moja ljubav ne bude zapostavljena....



U MISLIMA

koje je doba, gdje je sat
po stanu skupljaš svoje stvari
dođeš i odeš to je sve
tako su kratki naši dani
jer ti si ona koja zna što želi
ne smeta tebi što te s drugim dijelim napola

u mislima si mojim tako živa
sav tvoj sam svijet to kažu tvoja pisma
na riječima mi nudiš se na dlanu
pokvariš sve u samo jednom danu

sumorno ljeto iza nas
u sebi osjetim gorčinu
zauvijek izgubljen je raj
i tuga će na površinu
a ja sam onaj koji zna što može
ne može niko van iz svoje kože nikuda

ponedjeljak, 30.04.2007.

Ti cerchero

Draga moja,
Većeras dok smo se šetale, zrak je bio tako topao da nisam imala problema s vraćanjem u to doba. Bilo je prekrasno, isti oni osjećaji, isti mirisi, ista napetost prije nego im priđemo, isti zvukovi, njihovi glasovi, tvoja vriska negdje sa strane, moja slaba volja da riješim tu situaciju...
Jesi li čula cvrčke?-možda su oni krivi za sve proživljene trenutke, za sve one uspomene koje će zauvijek biti tu....
Le mani, tutto incomincia sempre con le mani
Ovaj put ne ću filozofirati, niti brinuti zbog pogrešaka, ne ću maštati o promjenama, ne ću mrziti sebe, ne ću ni voljeti njega, uspoređivat ću sve sa njim, sve osmijehe ću zaboraviti zbog njegova, sve svoje sulude ideje ne ću više ljubomorno čuvati samo za njega, mislit ću na njega, ali mi neće nedostajati, sumnjat ću u svoje znanje o budućnosti jer mi je pokazao kako promjeniti prošlost, ovaj put sve će biti bolje...osjetim to.....

utorak, 24.04.2007.

Vento Di Passione

ja sam svaka ona riječ koju ne zaboravljaš


kada zamolim Boga da mi te vrati, sjetim se da bi mi podario samo trenutak, nastao u dosadi, ništa iskreno, ništa snažno i ne dovoljno za veliko srce

ima li smisla ovako govoriti u mraku kada me ti bolje čuješ i razumiješ dok šutim...


Il ricordo di un amore
viaggia nella testa
e non c'č una ragione
quando cerchiamo quel che resta
č come un vento di passione
o una rosa rossa
il ricordo di un amore
ci cambia e non ci lascia


Sjecanje na jednu ljubav
putuje po glavi
i nema nikakvog smisla
kada trazimo ono sto je ostalo
i kao zanosan vjetar
ili crvena ruza
sjecanje na jednu ljubav
nas mijenja i ne ostavlja.

srijeda, 11.04.2007.

Quel Che Resta Del Mio Amore

Sta scoppiando l'alba e la cittŕ
sta svegliando pure noi e le nostre incomprensioni,
mi regali un'altro giorno in piů di nevrosi e di tabů,
con le solite ossessioni,
solo con un po' di fantasia, io ti vedo
a modo mio, ma vorrei mandarti via
poi ritorno a stare male, si raffredda il mio motore
quella che sognavo non sei tu.
Poi mi sveglio e trovo accanto a me,
il tuo corpo senza te, che mi dai
per far l'amore, tutto il resto l'hai portato via
qui non č piů casa sua, tu vuoi somigliare a Dio.
E tagliando a pezzi il cuore mio, ogni giorno butti via
quel che resta del mio amore
vorrei morire lontano da te
ma per morire ho bisogno di te
vorrei comprare quel vuoto per dare al tuo corpo
anche l'anima.
Scusami
se con te sono stato nel letto
anche a volte romantico,
io credevo ad un'amore che supera tutti
gli ostacoli, regalandoti tutto me stesso e mai
niente a metŕ...
Scusami se ho cenato con te qualche volta
coi fiori sul tavolo,
e ho rubato dai libri le frasi piů belle da scrivere
pronto pure a portarti la luna dal cielo qua giů.
Potevi dirmelo che i tempi cambiano,
ed io capivo che forse l'amore non era cosě.
Non emozionarti in quest' addio,
non č giusto amore mio,
non ti sto mandando al diavolo,
sapessi quanto ho bisogno di te, ma tu non hai piů
interesse per me, č senza prezzo quel vuoto,
per dare al tuo corpo anche l'anima
Scusami
se con te sono stato nel letto
anche a volte romantico,
io credevo ad un'amore che supera tutti
gli ostacoli, regalandoti tutto me stesso e mai
niente a metŕ...
Scusami se ho cenato con te qualche volta
coi fiori sul tavolo,
e ho rubato dai libri le frasi piů belle da scrivere
pronto pure a portarti la luna dal cielo qua giů.
Potevi dirmelo che i tempi cambiano,
ed io capivo che forse l'amore non era cosě




ovo što je ostalo nije vrijedno ničega, zato te zaboravljam...

subota, 31.03.2007.

volare con ......

It seem's to me
words that have been spoken
are only lies....secret shadows in his eyes,
blink's of imagination

the truth is somewhere
in the ocean,
across the fields
lost in the distance

i was chasing an illusion
forcing everybody to smile
so i could find out:
our prays were not alive



"Better Do Better"

You're back, sitting on my doorstep,
ah yeah like nothing happened.
Telling me you're free and oh,
can you see me again?
Yeah right, you've been kicked out,
do you think I'm that stupid?
You say you're free but didn't she just oh oh oh...
get tired of you kid.

I could not eat for days,
I cried so much my face,
has never been the same...
And now you're back here with your lies.
I hope you realise...


You think I'm gonna take you back!
You'd better do better than that.
I'll tell ya how its gonna be,
don't you never ever come near me.
Let me tell you how I've been:
I've been hiding from my friends,
hiding from the world,
hiding from myself.
You think you'll come round here,
start singing in my ear,
boy you damaged me,
I don't forgive so easily.
You better do better than that!

Your face makes me want to be sick,
ah yeah it's a physical reaction...
You'd better leave because you see I
Can't; won't be blamed for my actions.
Oh, how I ever loved you...
So dumb, how did I ever trust you?
But you and he laughed at me, oh
when you're laid together.

I couldn't eat for days,
I cried so much my face,
has never been the same...
And now you're back here with your lies.
I hope you realise...


I gave you everything I had boy
but you had to try and take some more.
You went behind my back boy
cheated on me, I was the last to know.
Did everything we have boy
meant nothing to ya,
well I was such a fool...
Now you come crawling back boy
oh let me tell ya I am through with you.

Oh I'm back up off the floor,
and I won't get hurt no more,
I've been waiting for this day when,
you'll be back here with your lies,
I hope you realise...


Say something, say something...
Say something, say something...

You'd better do better than that!

(hard fi)-u originalu umjesto boy - girl, pjesma mi se sviđa jer predstavlja ono što bi trebala biti...a nisam....lako opraštam

subota, 24.03.2007.

luna

Mjesec je i ove noći jači od svjetla barki što se valjaju po pučini.
Sjedim s tobom i držim te za ruku. Palcem dodirujem tvoju kožu. Udišem te , pokušavam zapamtiti taj miris jer znam da nećeš ostati moj zauvjek.
Gledaš me nevino dok te ljubim. Upitam te zašto to radiš., kažeš da sam prekrasna i zažmiriš. Rukama mi prelaziš po kralježnici. Na to se naježim. Pitaš me je li mi hladno a ja te krivo razumijem i kimam glavom. Kriomice provjeravam jesu li ti oći sklopljene ili me još uvijek gledaš. Vrijeme sporo teče...ljubiš me a ja se smijem, to te nervira. Obečajem da neću više a ti mi s pravom ne vjeruješ, jer opet se smijem. Praviš se da si ljut i okrećeš glavu od mene. Primam te za lice i primaknem se bliže.kažeš mi da te poljubim ali me prevariš i umjesto tvojih usana dotićem uho. Ne daš mi da te ljubim u vrat, ne želiš reći zašto, ja inzistiram pa odustanem jer volim tvoje tajne...

subota, 17.03.2007.

musica

MUSICA

Cammino lungo la tua vita
e il tempo sai non passa mai
lontano da te la vita non č facile
nel mio silenzio resterň
e finchč respiro non avrň
ti aspetterň io sarň qui se tornerai
e poi sarai
davanti a tutto tu
combatterň per dirti che io credo in noi
perchč per me lo sai sei musica nell'anima
e insieme a te non cadrň non cadrň
č per te che non mi stanco un attimo di vivere
comunque andrŕ dentro di me tu vivrai
e suonerai.
Vorrei guardare gli occhi tuoi
e in ogni istante viverti
sentire che tu resterai sempre con me
da qui cosě
il mio sentiero sarai tu
mi porterai dentro di te se vorrai
perchč per me lo sai sei musica nell'anima
io senza te non vivrň non vivrň
č per te che il sole non finisce mai di splendere
non smetterň di amarti mai dentro me
tu suonerai
cosě sarai
davanti a tutto tu
combatterň per dirti che io credo in noi
perchč per me lo sai sei musica nell'anima
e insieme a te non cadrň non cadrň
č per te che il sole non finisce mai di splendere
comunque andrŕ dentro di me tu vivrai
e suonerai.

Paolo Meneguzzi
Isječci iz zbunjene glave...koji me užasno živciraju i želim ih se što prije riješiti....this is the only place where I let you to be inside of me....

I dok papirom brišem suze jer mi maramice nisu pri ruci a ruke su mi prljave od krivnje mislim na sve što nisi rekao i na ono što sam ti rekla, sada barem znam da sam ućinila sve što sam mogla sa spasim situaciju, suđeno je da budemo samo prijatelji, možda samo poznanici koji se pozdrave dok šeću punom ulicom. U pozadini čujem hladno pivo i smijem se što se nemogu izraziti tako jeb..o okrutno kao oni. Kad bi mi barem mogao objasniti zašto si još uvijek tu..čućiš u mojoj glavi, iskočiš iz tame kad se najmanje nadam

kako samo Jedna tvoja riječ čini čuda
Ove glupe suze koje plaćem osuše se od snage te riječi
Izmamiš mi osmijeh na lice
A htjela bih onda da mi odgovoriš zašto nemam hrabrosti plakati pred tobom

Netrebaš se puno truditi da shvatiš tko sam, što sam ,i zašto jesam
Puno toga nehotice otkrivam,previše toga
A onda se posramim, zaspem sa strepnjom srcu
Sutra sve zaboravim
Boli me to što nemam tajni pred tobom, pred svijetom
To što možeš predvidjeti svaki moj pokret
Zato i znaš kada trebaš otići, pobjeći, uvijek prije mene
Ostajem zbunjena jer ne mislim na ono što tek dolazi, samo na ono što je bilo jučer

Više ti nemam što reči....sve je gotovo...i predugo je trajalo...htjela sam te upoznati...doživjeti te samo kao čistu inspiraciju, kao nekoga kome se mogu obratiti kada sam tužna ili samo ljuta kao sada,,,počinjem shvačati da je vrijeme da te netko zamjeni...i prije sam to mislila, u trentcima čak i osječala. ...ali nikada nisam imala dovoljno jak motiv da to stvarno i ostvarim...sada sve manje minuta provodim misleći o tebi...kada mi netko spomene nešto što ima veze s tobom, onako indirektno...namrštim lice kao da te želim otjerati...zaboraviti..što je najgore ...znam da te nevolim....jer nije redu voljeti nekoga ko ti je zaboravio ime....nekoga čijem srcu nikada nije bilo mjesta za mene...nekoga komu nijedan trenutak samnom nije bio trenutak za vječnost...onaj kojeg želiš zadržati..kojeg nisi htio zastaviti


O LJEPOTI...to je nešto vatreno i tužno, malko maglovito, što daje maha nagađanju...misterij, žaljenje također su obilježje lijepog .....(BAUDELAIRE)

MOJE LIJEPO:
toplo jutro, nemirno more, pjesma zbog koje ti se plaće, zvuk kiše, pogled očiju o kojima ovisiš, miris limna, oblik kamena, osječaj upeklog sunca na leđima dok šetaš plažom,raoul bova, sjećanje i slike koje ne želiš zaboraviti, rijeć...rijeći....

a što je za tebe ljepota?

ponedjeljak, 05.03.2007.

Ti Regalerň Una Rosa

Tri tisuće ruža na stolu
Poznato...samo neznam od kada....
Komadići stakla pod nogama
Oni ruše sve pred sobom
Breaking through the walls
Filling your dreams
Fealing my soul
Filling all the gaps
Pet tulipana
Jedna magnolija
I žuta zraka sunca
Miris soli u zraku
Okus mora
Poklon od marcipana.....

Nema riječi kojima bi se mogle opisati te slike
I nema zvuka koji bi najbolje dočarao te misli
I nema nisli kojima bi mogao zamisliti tu glazbu
I nema pjesme kojom bi se moglo udahnuti te mirise
I zašto se onda uopće truditi ikome objasniti
Ono što se nalazi u srcu.....tebe objasniti...

petak, 23.02.2007.

Moja priča....

mali zadaćić anđela s ružom
Kako je nastao sottoestelle i zašto se baš tako zove.....
Jednog ljeta....prošlog ljeta....ja i moja Teja upoznale smo dva dečka........i zaljubile se....pjesma sotto e' stelle me potpuno očarala......svaku večer puna dva jedna sjedili bi na plaži.....gledali zvijezde......zezali se......i slušali glazbu koju su nam puštali sa svojih mobitela......neke pjesme su mi se više sviđale a neke manje.....sotto e' stelle mi je na prvo slušanje bila čudna...nisam shvaćala taj stil glazbe....no uskoro sam se i na to navikla.....jedne većeri, posebne večeri ...svi su bili ljuti na mene što sam ih vodila na jednu udaljenu plažu....htjeli su da stanemo negdje ali ja sam si nešto zacrtala u glavi i to je moralo biti tako.....napokon smo stigli...Teja i njezin dječak odvojili su se od nas......a mi smo ostali sami... tu večer zijezde su padale kao lude.....pjesme su se izmjenjiale na mobitelu...počela se sotto e' stelle.. i ja sam ga nagovorila da pjeva....u početku se samo šalio....a kada je pjesma završila....upitao me razumjem li o čemi se radi...ja sam rekla da ne razumjem.....onda mi je on objasnio da Nino pjeva o jednoj većeri kada su on i njegova djevojka bili na plaži...kupali se goli...ona je izgledala predivno....bili su ispod zvijezda.....onda je ljeto završilo i ona je otišla....sada ima drugoga....a on još uvijek...živi ispod zvijezda...sam i ostavljen....pjeva joj tu pjesmu i kroz pjesmu traži zaborav...........................ja sam se naježila kada mi je to ispričao..sve što je pjesma govorila događalo se meni i nama ili se tek trebalo dogoditi...shvatila sam u tom trenutku da sam sretna ali da ću se za par dana kada se ljeto završi osječati kao Nino u pjesmi....uistinu sam ostala sama ...gledajući zvijezde...sanjajući o njemu.....
.....ovaj blog je nastao zbog te pjesme.....da nije bilo nje....ja se nikada ne bih tako osječala...ovaj blog više i nije posvećen njemu nego pjesmi....koju nikada neću zaboraviti...a Teja mi je obćala da će ju svakako narućiti kada se budem udavala...bez obzira na to za koga se budem udala...kao što sam i ja njoj obećala...non ci facciamo compagnia....
Još nešto sam zaboravila spomenuti ...ta pjesma nije samo na mene stavila tako dubok trag ne go i na Tejinog djećaka...mala ti se sjećaš što si mi rekli za njega i tu pjesmu...

Moj nick ultima notte mislim govori sam za sebe......zadnje večeri kada smo bili zajedno...ležali smo jedno pored drugoga......i meni se ućinilo da on ne želi više ni trenuka biti pored mene...taj loš predosjećaj me natjerao da se ustanem i pomalo ljutito i razočarano kažem „ako ti želiš ići slobodno odi, ja ovdje moram ostati ne zbog tebe već zato jer nemam drugog izbora...“ da sam te većeri mogla pustiti ijednu suzu to bi učinila u taj trentak.....nije me čak ni pogledao samo me uhvatio za ruku i rekao „ultima notte“ ....nisam imala pojma talijanski ali to sam razumjela.....to su bile riječi koje su nekako najviše utjecale na mene od svega što je do tada rekao......to su bile jedne od posljednjih riječi koje sam od njega ćula....uskoro je otišao....



danielaland.blog.hr

athropa.blog.hr

ingee.blog.hr

lavidatermina.blog.hr

ladida.blog.hr

subota, 17.02.2007.

nella realta mi ritrovo

Ti, koji se gubiš u ovoj daljini
U moru koje nas oduvijek dijeli
Ti, koji ne govoriš ono što misliš
Zato jer ne možeš i ne vidiš
Ti, kojeg ću uvijek čekati
I koji ćeš se jednoga dana i vratiti

Otvori oći, usne i ruke
Uroni u moje misli
Pokloni mi osmijeh i dušu
Voli me samo malo više
I biti će dovoljno
Dovoljno za jedan sretan dan
I biti će dovoljno
Dovoljno da se obiše sjena sjete
Moga svijeta bez tebe

Odbaci sve sumnje i iluzije
I pođi sa mnom
Doakni nebo i zvijezde
I dođi za mnom

ponedjeljak, 12.02.2007.

Io ché ripete "T'amo, T'amo!"

kada jednom nestaneš
kada tvoje slike izblijede
možda kada ih zapalim
ili jednostavno skinem s ormara
i bacim koš
mislim da ću najviše pamtiti tvoj osmijeh
da će mi se on najviše urezati u sjećanje
o njemu ću i dalje pisati
njega ću i dalje sanjati


SOGNO D'ESTATE
nino pjeva kao da plače
kao da je sve to proživio
kao da je sve to istina
i kao da uistinu to sve osječa
a ti si ga znao tako dobro oponašati
pjevao si meni kao što je nino pjevao njoj
zar je stvarno moguće tako se pretvarati?
čini mi se nemogučim
otvoriti pjesmom dušu nekome
pustiti ga da zaviri u najskrivenije tajne duše
a onda sve zaboraviti
praviti se kao da se ništa nije dogodilo
kao da ničega nikad nije ni bilo
možda si jednostavno u mislima bio negdje drugdje, s nekom drugom
lažem si tako....a volim te
!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

ponedjeljak, 05.02.2007.

Sogno D'Estate

Mala moja .ja stvarno neznam kako bi izbržala da nije bilo tebe. Mislim da bi odustala onaj prvi dan. Sjećaš li se kako sam ti rekla da nemam nikakvih osjećaja za njega, kako me privlaći samo fizički. Iste noći sam promjenila mišljenje. Tada si se smijala mojoj gluposti. Ti nikada nisi bila neodlučna. Znala si šta te čeka, znala si da ćeš na krajui ti upoznati bol,znala si ali si se prepustila i doživjela najveću sreću koju ti je život u tom trenutku pružao. Neznam jesi li ikada požalila što si bila tamo? Znam da se ne isplati živjeti u mašti, u prošlosti,zato sam već onda pokušala biti hladna , ali to je samo bio odgovor na ono što je on meni pužao. U jednom trenutku sve , u drugom ništa..ostala sam zatečena takvim odnosom,. Mislila sam da na taj način pokušava manipulirati samnom, ucjeniti me osječajima. Zato sam i okrenula glavu od njega, sljedeći dan on je isto učinio meni..sve zbog glupog ponosa....zapravo sam te samo htjela pitati ima li to još uvijek smisla...ja mislim da nema, ali me muči to sšt nemogu zaboraviti, što ne mogu prestati vrtjeti taj film u glavi i razmišljati o mogučnostima... ponekad mi se čini da si samnom u svakom trenutku dok mislim o svima nama a ponakad mi se činiš tako daleko, odsutno, kao da si već odavno preboljela i nastavila sa životom, a mene ostavila negdje na pola puta........
A onda mi pošalješ onakvu poruku kao danas i opet se sjetim svega...,,.....ipak hvala ti moja mala,.,,,slušam senza giacca e cravatta ...hvala i tebi tina, neznaš kako si me oraspoložila...

Osječao se potpuno izgubljeno
Hvatao je dah, gutao je slinu koja je bivala sve rjeđa
Gušio se suhim grlom, ruke su mu bile znojne
Noga mu se tresla,usne su mu drhtale,
Naizgled pune krvi, crvene, neprirodne
Gledao je ispred sebe
U crno bijeli film
Slike kiše koja je udarala o pločnik
Rukom je krenuo prema lokvi koja se pojavljivala pod njim
Namočio je dlanove, pomirisao kišu
Obrisao ruke o o sive rukave
Sjeo je na tlo.......

nedjelja, 28.01.2007.

L'inquietudine

Mlaka noć bliži se kraju
Još se vozim dobro znanim putem
Čekam da novo jutro svane

Svjetla grada u daljini
Smješe se, namiguju
Vuku me k sebi,zovu

Idem dalje k tome svjetlu
Novoj nadi,sve bliže

Nestrpljivost raste
Svakim novim trenom

A kad mu se sasvim približim
Stojim pod svjelim
Stopim se s njim
Potpuno me uzme

Ali ni ne primjetim
Da kad nestane
Nestane i jedan mali dio mene......ja

.......mislila sam jutros prije zore,možda je lagana muzika na radiju svirala......
mislila sam jutros ,a možda mislim i sada...kako sam daleko o svijeta, kako nisam bila nikada do sada, ali možda u životu ipak nisam sama..
..i živcira me to što na papiru ne piše ono što zaista mislim reći al' nikad ga ne kidam ..možda ima istine u njemu,. tuđe istine, pa nek pomogne kome može....
Tužna ..bila sam onda, jutros negdje prije zore...i sama sam sebi lagala da svijet može biti lijep ako sklopiš oći i samo sanjaš...


Ja sanjam o ljetu, neraskidivom prijateljstvu,prolaznoj ljubavi,neodoljivoj strasti,o jednom osmjehu,nježnim rukama,grubim riječima,vječnim trenutcima,ne isplakanim suzama,padajućim zvijezdama,nemirnom moru,o stvarima za koje vrijedi biti budan,, danas o tome sajam...nekad sam to živjela,,.ipak je ljubav poćetak i kraj....

utorak, 23.01.2007.

Svegliarsi La Mattina

Svaki dan iznova, priznajem ljudima da mi ne značiš mnogo
(uvjerila sam samu sebe u to)

Zaspala sam u jeseni, najtužnijem dijelu godine
Još uvijek živim u prošlom ljetu, sve dok ne poćnem čekati slijedeće

Ne mogu dočekati da tvoje mjesto zauzme neka stvarna osoba
Netko kome mogu povjeriti svoje strahove i nade

Netko na koga se mogu osloniti, i koga ne ću morati voljeti

Ali doći će ,doći će zora..za mene će biti tako kao izaći vani, kao udisati novi zrak......
Sarŕ sarŕ l’aurora per me sarŕ cosě come uscire fuori come respirare un’aria nuova......

TEBE

Čujem Te kako tiho režiš
I škrgućeš zubima
Negdje u daljini

U mislima Ti samo spas
A pognuto lice,
A staklene oči vrište plač
Negdje u tišini

Pored Tebe livada pomoći
Utjehu Ti pruža
Usred Tebe ocean mira
Ti ne čuješ, ne vidiš
Samo misliš

Pokušavaš pobječi od samoga Sebe
To Tvoja misao zarobila Te
A Ti samo tražiš spas

ponedjeljak, 22.01.2007.

always in my mind

Kao pijesak medju prstima

Zadnji dani ljeta prolaze
ti plivas kroz tamne valove
sjedim sama tu na obali
djevojka koja se lako zaljubi

Zadnji dani i ja gledam te
ti se penjes na vrh stijene visoke
pa mi mahnes prije nego sto ces skociti
padnes djevojci koja se lako zaljubi

Ovo su dani kada sve
cini se sve je moguce
cini se kao da bi ti
mogao mene voljeti

Ove cu dane pamtiti
vise se nece vratiti
nestaju poput sna
kao pijesak medju prstima

Snovi sad znam od cega su
tvoj macak na prozoru
ti jos spavas, brod u luku pristaje
neke djevojke se lako zaljube

Zadnje jutro, ljeto odlazi
spremam stvari, necu plakati
ti se budis i nasmijes se
neke djevojke se lako zaljube


Velike umjetnosti nema bez jakog bola. Moglo bi se čak reći da je povijest umjetnosti samo povijest jednog jedinstvenog ljudskog bola koji kao okosnica cijeloga čovječanskoga života proniče svu povijest čovječanstva. Taj je bol katkad jači a katkad slabiji.
Različiti oblici života mogu ga na krače ili duže razmake prekriti ili prigušiti, te se on katkad gotovo i ne zamječuje. Ali poslije toga izbija on svom svojom silom zaglušujuči svaki drugi životni osječaj.

Something about you is killing me
Maybe your eye's
And maybe your smile
And than the way you hold my hand
Somehow it always make's me wanna cry
Something about you is killing me

petak, 12.01.2007.

non me lo so spiegare

Un po’ mi manca l’aria che tirava
O semplicemente la tua bianca schiena..nananana
E quell’orologio non girava
Stava fermo sempre da mattina a sera.
come me lui ti fissava
Io non piango mai per te
Non farň niente di simile...nononono
Si, lo ammetto, un po’ ti penso
Ma mi scanso
Non mi tocchi piů

Solo che pensavo a quanto č inutile farneticare
E credere di stare bene quando č inverno e te
Togli le tue mani calde
Non mi abbracci e mi ripeti che son grande,
mi ricordi che rivivo in tante cose...nananana
Case, libri, auto, viaggi, fogli di giornale
Che anche se non valgo niente perlomeno a te
Ti permetto di sognare
E se hai voglia, di lasciarti camminare
Scusa, sai, non ti vorrei mai disturbare
Ma vuoi dirmi come questo puň finire?
Non melo so spiegare
Io no me lo so spiegare

La notte fonda e la luna piena
Ci offrivano da dono solo l’atmosfera
Ma l’amavo e l’amo ancora
Ogni dettaglio č aria che mi manca
E se sto cosě..sarŕ la primavera..
Ma non regge piů la scusa...

Solo che pensavo a quanto č inutile farneticare
E credere di stare bene quando č inverno e te
Togli le tue mani calde
Non mi abbracci e mi ripeti che son grande,
mi ricordi che rivivo in tante cose...nananana
Case, libri, auto, viaggi, fogli di giornale
Che anche se non valgo niente perlomeno a te
Ti permetto di sognare..
Solo che pensavo a quanto č inutile farneticare
E credere di stare bene quando č inverno e te
Togli le tue mani calde
Non mi abbracci e mi ripeti che son grande,
mi ricordi che rivivo in tante cose...nananana
Case, libri, auto, viaggi, fogli di giornale
Che anche se non valgo niente perlomeno a te
Ti permetto di sognare
E se hai voglia, di lasciarti camminare
Scusa, sai, non ti vorrei mai disturbare
Ma vuoi dirmi come questo puň finire?


jedna pjesmica koja bi mi mogla postati draga.,,,


Sve pjesme koje ovih dana slušam dio su tebe
I dok raznišljam o riječima u njima,
U meni se stvara čudan osjećaj
Ne znam ga objasniti
I čim se spomenem tebe
I čim te vidim u mraku svojega uma
( iako si uvijek prisutan u duhu )
Odmah mi se sve vrati;
Ona nelagoda, neizvijesnost i nada

A zatim, opet sve nestane u trenutku bez traga
I ostaje samo tužna java
Više NISI TU sada sam SAMA

ponedjeljak, 08.01.2007.

soltanto un amore perfetto

NAŠ VAL....
Stvori se negdje u daljini..
Putuje po suncu,kiši i vjetru
Zatim stigne do odredišta
Ukrade boju galeba i tmurnog neba
Zaleti se i zapjeni kad udari o stijenu.
Kao i naša ljubav.....

MRSKI SU MI DANI OVI
Po svijetu hodam kao da ne postojim
Samo mi se pijesak na vrhu cipele primjeti
A na tamu u oku tuga se hvata
S jutrom će valjda sve nestati
I šapat što kroz kosu prolazi
I život koji sve dobro odnosi


ERA PIU FACILE AMARTI DA LONTANO

Bilo je lakše voljeti te iz daljine
Biti s tobom u noćima beskrajnih književnih rasprava
Dok se magla dizala na moru i odmah rke otklanjao
Ona pamćenja što se nisu klapala
U rečenične nizove čežnje
Ništa nije moglo narušiti predodžbu o tebi..


E una volta l'amore era puro e preciso
Vissuto di solutidine
Le persone e i paessaggi richiamati dal ricordo
Come l'erba del mare mossa dalle onde
Giorni lontano da te, infinite notti litterarie

Ne želim te kopirati, to se jednostavno dogodi i nemoj mi zamjerati što ponekad neznam izabrati prave riječi. Ne volim to ali ne mogu si pomoći. Nije to nešto što se čini svijesno. Primjetim tek kada završim, kada je već kasno, i onda ti se opet ispričam. Bez pravog razloga, i previše sam puta rekla sorry, žao mi je ili oprosti. Oprosti za ovo, žao mi je što to stalno radim, što te vrijeđam, stvarno ....i ovaj put sorry...

Ono što mi se stvarno gadi kod ljudi je to što smo svi umjetnici ne barem jednom nego samo jednom u životu. Prije nego što pročitamo tuđe misli ili nego što nastavimo kopitati sami sebe. Optužujem samu sebe da neprestalno kradem svoje riječi, za sve plagijate, često mi se neda pisati jer mislim da ću zapisati samo ono što sam znala i prije par sati, dana, tjedana,mjeseci...;onu jedinu istinu , a ona se nikada ne mijenja..


Un cuore a volte muore
Per un dolore vero..
Che strappa via la pelle e la riporta agli angeli..
Un cuore viaggia solo.. e non dimentica
E se s i chiude dentro e per diferensi
Un cuore non ha eta.. si.. pero si stessa un po' un cuore e dimora per l'eternita

nedjelja, 07.01.2007.

LA GENTE DELLA NOTTE

La notte č piů bello, si vive meglio,
per chi fino alle 5 non conosce sbadiglio,
e la cittŕ riprende fiato e sempra che dorma,
e il buio la trasforma e gli cambia forma
e tutto č piů tranquillo tutto č vicino
e non esiste traffico non c'č casino
almeno quello brutto, quello che stressa,

la gente della notte č sempre la stessa
ci si conosce tutti come in un paese,
sempre le stesse facce mese dopo mese
e il giorno cambia leggi e cambia governi
e passano le estati e passano gli inverni,
la gente della notte sopravvive sempre
nascosta nei locali confusa tra le ombre.

La gente della notte fa lavori strani,
certi nascono oggi e finiscono domani,
baristi, spacciatori, puttane e giornalai,
poliziotti, travestiti gente in cerca di guai,
padroni di locali, spogliarelliste,
camionisti, metronotte, ladri e giornalisti,
fornai e pasticceri, fotomodelle,
di notte le ragazze sembrano tutte belle,
e a volte becchi una, in discoteca,
la rivedi la mattina e ti sembra una strega,
la notte fa il suo gioco e serve anche a quello
a far sembrare tutto, tutto un po' piů bello.

Parlare in una macchina davanti a un portone
ed alle quattro e mezzo fare colazione
con i cornetti caldi e il caffelatte
e quando sorge il sole dire buonanotte
e leggere il giornale prima di tutti,
sapere in anteprima tutti i fatti belli e brutti,
di notte le parole scorrono piů lente

perň č molto piů facile parlare con la gente,
conoscere le storie, ognuna originale,
sapere che nel mondo nessuno č normale.
Ognuno avrŕ qualcosa che ti potrŕ insegnare,
gente molto diversa di ogni colore.

A me piace la notte e gli voglio bene
che vedo tante albe e pochissime mattine,
la notte mi ha adottato e mi ha dato un lavoro
che mi piace un sacco anzi io l'adoro
Mi chiamo JOVANOTTI e faccio il deejay,
non vado mai a dormire prima delle sei.



htjela sam napisati kako vjerujem ljudima što mi kažu u noći. To zapravo nije istina,. njima zapravo samo želim vjerovati,.
noću svijet izgleda poput čarolije, sve se ćini mogućim, sva naša osjetila su duboko jaće izražena,.,više volimo, više patimo, više suosjećamo, a možda manje mislimo na sebe., jedino u noći mogu ti povjeriti sve svoje strahove ,sva svoja nadanja,najskrivenije tajne, jedino u noći znam da je redu to što te volim,

sada je dan i vjerojatno zato mislim da sam ti posvetila previše svojih tekstova, hvala ti što si bio moja inspiracija,

Noćas me sanjaj
Noćas želim biti tvoja noćna mora
Noćas, ali ipak najljepša od svih
Noćas, da me nikada ne zaboraviš

Sanjaj me kao što te sanjam
Mrzi me onako kao što te volim
Per sempre tutti i nostri pensieri

četvrtak, 04.01.2007.

forse...

možda sam te voljela jučer,...možda te volim i danas,.,možda za tebe dišem.,možda se zbog tebe budim.,možda te noću sanjam.,možda te volim više nego samu sebe.,možda te nikada neću zaboraviti.,možda ć ute jednoga dana zamrziti.,možda ti nikada neću oprostiti.,možda....


reci mi kako se osjećaš kada pronađeš pjesmu koja je pisana za tebe,kako se osjećaš kada shvatiš da ju moraš dijeliti s drugima, i kada shvatiš da ipak nije samo dedicata a te.......dvije su stvari koje nisam željela dijeliti, tebe,i svoje srce,.,sada, nemam ni jedno ni drugo

četvrtak, 23.11.2006.

ed ero contentissimo

Ora che sarai un po' sola
Tra il lavoro e le lenzuola
Presto dimmi tu come farai ?
Ora che tutto va a caso
Ora non sono piů un peso
Dimmi quali scuse inventerai ?

Inventerai che non hai tempo
Inventerai che tutto č spento
Inventerai che ora ti ami un po' di piů
Inventerai che ora sei forte
E chiuderai tutte le porte
Ridendo troverai una scusa
Una in piů..

Ed ero contentissimo in ritardo sotto casa ed io che ti aspettavo
Stringimi la mano e poi partiamo…
In fondo eri contentissima quando guardando Amsterdam non ti importava
della pioggia che cadeva…
solo una candela era bellissima
e il ricordo del ricordo che ci suggeriva
che comunque tardi o prima ti dirň
che ero contentissimo
ma non te l'ho mai detto che chiedevo
Dio ancora
Ancora
Ancora

Qualche cosa ti consola
Con gli amici il tempo vola
Ma qualcosa che non torna c' č
C' č che ho freddo e non mi copro
C' č che tanto prima o dopo
Convincendoti ci crederai

Ci crederai che fa piů caldo
Da quando non mi hai ormai piů accanto
E forse č meglio
perché sorridi un po' di po' di piů
un po' di piů…

Ed ero contentissimo in ritardo sotto casa ed io che ti aspettavo
Stringimi la mano e poi partiamo…
In fondo eri contentissima quando guardando Amsterdam non ti importava
della pioggia che cadeva…
solo una candela era bellissima
e il ricordo del ricordo che ci suggeriva
che comunque tardi o prima ti dirň
che ero contentissimo
ma non te l'ho mai detto che chiedevo
Dio ancora
Ancora
Ancora
Ancora

E il mio ricordo ti verrŕ a trovare quando starai troppo male
Quando invece starai bene resterň a guardare
Perché ciň che ho sempre chiesto al cielo
Č che questa vita ti donasse gioia e amore vero
E in fondo

Ed ero contentissimo in ritardo sotto casa ed io che ti aspettavo
Stringimi la mano e poi partiamo…
In fondo eri contentissima quando guardando Amsterdam non ti importava
della pioggia che cadeva…
solo una candela era bellissima
e il ricordo del ricordo che ci suggeriva
che comunque tardi o prima ti dirň
che ero contentissimo
ma non te l'ho mai detto che chiedevo
Dio ancora
Ancora
Ancora

Ed ero contentissimo ma non te l' ho mai detto
E dentro urlavo
Dio ancora
Ancora
Ancora

ponedjeljak, 06.11.2006.

She never took the train alone
she hated being on her own
She always took me by the hands
and say she needs me
She never wanted love to fail
she always hoped that it was real
She'd look me in the eyes and say believe me
But then night becomes the day
and there's nothing left to say
If there's nothing left to say
then something's wrong

Oh tonight you killed me with your smile
so beautiful and wild so beautiful
Oh tonight you killed me with your smile
so beautiful and wild so beautiful and wild

And as the hands would turn with time
she'd always say that she was my mine
She'd turn and lend a smile
to say that she's gone
But in a whisper she'd arrive
and dance into my life
Like a music melody
like a lovers song

Oh tonight you killed me with your smile
so beautiful and wild so beautiful
Oh tonight you killed me with your smile
so beautiful and wild so beautiful and wild

Through the darkest night
comes the brightest light
And the light that shines
is deep inside
It's who you are

Oh tonight you killed me with your smile
so beautiful and wild so beautiful
Oh tonight you killed me with your smile
so beautiful and wild so beautiful ... beautiful
Oh tonight you killed me with your smile
so beautiful and wild so beautiful and wild
So beautiful and wild
So beautiful and wild

petak, 20.10.2006.

mi, sami na svijetu

Već je jesen. Hladno je i magla se spustila. Budim se u zoru i palim Antonaccia. Opet razmišljam o tebi. Upuštam se u rasprave sa tobom. Pričam tvojim jezikom i objašnjavam ti sve. Onda se prenem i sjetim se da me čekaju neke druge stvari. Na silu se vračam u realnost i lljeno se vučem kroz dan. Sve dok ne padne večer. To mi je postala gotovo rutina , pomolim se i onda razmišljam. Ponekad ležim u mraku posvijetlim tvoju sliku. No, to ipak nisi ti, ovdje se ne smiješ. Te fotografije nemaju dušu. Spremim ih i pokušavam te zamisliti. Smiješ se, otvaraš i zatvaraš usta, mičeš usne. Vidim te kako odmahuješ glavom ( ne , ne volim te) ali oči ti nešto drugo govore,. Tužne su, baš kao i moje, kada sam ti lagala. Tako dočekam novo jutro. Opet novi pogled na sve. I opet te čujem , zvuk tvojih usana me progoni. Vidim tvoje ruke, prste uprte u mene – DEDICATA A TE


Dugo smo šetali plažom
Zvijezde su padale oko nas
I bili smo jedini na svijetu

Bosih nogu gazili po pijesku
Iščekujući sreću u noći
Smijali se svijetu

Nastupali smo spontano
Ne mareći za druge
I bili smo sami i jedini na svijetu

U zadnjem trenutku
grabili smo sreću
potpuno nijemi
mi, sami na svijetu

zagrljeni, u trenutku
izgubili smo sreću
potpuno sama
sa tobom na svijetlu


Non so perche ti sto dicendo questo solo adesso.Ci ho pensato da 16.8. Anche se penso che tu abbia colpa per il fatto che ci siamo lasciati, probabilmente anche io ho fatto qualcosa di sbagliato per farti decidere di lasciarmi in quel modo. Quello che voglio dire e' che non mi pento per aver avuto i miei punti di vista anche se non sono riuscita di spiegarteli. E se avessi provato di farteli capire tramitre qualcun altro, tu non mi avresti capito completamente. Sono ancora indecisa su questa cosa, non so cosa dovrei pensare. Ti capisco, ma non ti posso sempre giustificare davanti agli altri. Abbiamo diversi punti di vista. Non riesco a dimenticare la notte prima della fine,la tua e la mia delusione. Pensavo che ti saresti comportato in maniera diversa dopo che lo avresti saputo. Forse sono solo bambina per te...comunque l'unica cosa per quale sofro e' che non sapevo come fare a non dare retta ai sentimenti, ma non ti posso ancora lasciare, sto cercando per una spiegazione.